06.03.2020 / 11. redžeb 1441. h.g.

U SVETOM MJESECU REDŽEBU NE GRIJEŠITE

قَدْ نَرَى تَقَلُّبَ وَجْهِكَ فِي السَّمَاء فَلَنُوَلِّيَنَّكَ قِبْلَةً تَرْضَاهَا فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّواْ وُجُوِهَكُمْ شَطْرَهُ

”Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.”   

El-Bekare, 144. 

Istinu je rekao Allah Uzvišeni!

Zahvala Allahu Milosnom pripada, Onome koji iz Svoje milosti ljude obasipa, na dobro ih upućuje, od lošeg odvraća.

Salavate na Poslanika donosimo, njegovu porodicu, vjerne ashabe, sljedbenike Pravog puta i Poslanikovog sunneta.

 

Od dana kako je nebesa i Zemlju stvorio, prema Allahovoj Knjizi, broj mjeseci u Allaha je dvanaest, a od tih dvanaest mjeseci četiri mjeseca su sveta.

Prenosi se u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, a.s., rekao: „Godina ima 12 mjeseci, četiri su sveta, tri dolaze jedan iza drugog a to su: zul-ka’de, zul-hidže i muharrem a redžeb je izdvojen i dolazi između džumadel-uhra i ša’bana.“

Ovi mjeseci su nazvani svetim zbog dvije stvari:

– zbog zabrane ratovanja, osim ako se mora odbraniti od neprijatelja, i

– zato što je činjenje harama daleko teže nego u drugim mjesecima.

فَلاَ تَظْلِمُواْ فِيهِنَّ أَنفُسَكُمْ – U njima, svetim mjesecima, ne griješite!, kur’anska je opomena.

Činiti grijeh u bilo kojem vremenu ili mjestu nema opravdanja i predstavlja jednu vrstu nepokornosti prema Allahu, ali isto tako, Allah je Kur’anom rekao da grijeh koji se počini u određenom vremenu ili mjestu ima veću težinu negoli u drugim mjesecima.

S druge strane, kao što grijeh u ovim mjesecima ima veću težinu, tako i dobro djelo učinjeno u ovim mjesecima dobija na vrijednosti.

Mjesec redžeb, odnosno mjesec u kojem smo trenutno, kako Kur’an navodi, sveti je mjesec i Allah upozorava da se u njemu ne griješi.

Pored toga što je Kur’anom označan kao sveti mjesec, u redžebu se desio i Miradž – uzdignuće Poslanika, a.s., u blizini Božiju, te je prilikom Miradža naređen namaz.

Također, u redžebu se desio još jedan važan događaj a riječ je o promjeni Kible, promjeni smjera okretanja muslimana u namazu.

U prvo vrijeme poslanstva muslimani su se okretali u smjeru Jerusalema, u smjeru Bejtul-Makdisa.

Nakon Hidžre, Poslanik je, obavljajući namaz sa prognanim muslimanima iz Mekke i domaćinima iz Medine, i dalje se okretao prema Bejtul-Makdisu.

Ipak, njegovo srce ga je često navodilo da pogleda u smjeru Kabe.

Tada je obavljen ajet:

 

فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّواْ وُجُوِهَكُمْ شَطْرَهُ

 

“Zato okreni lice svoje prema Hramu časnom! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.”   (El-Bekare, 144.)

Buharija bilježi da je naredba o promjeni smjera okretanja u namazu došla nakon 16 ili 17 mjeseci življenja u Medini, nakon Hidžre.

Darekutni prenosi od el-Bera’a riječi u kojima on kazuje: „Klanjali smo sa Poslanikom, a.s., nakon dolaska u Medinu 16 mjeseci prema Bejtul-Makdisu. Potom Allah usliši želju Svoga Poslanika.“

Malik prenosi od Jahje, ovaj od Ibn Seida, a on od Seid ibn el-Musejjeba da je promjena Kible bila dva mjeseca prije bitke na Bedru.

Pored navedenog, mjesec redžeb posjeduje svetost koja je bila uvažavana i poštivana i u predislamskom periodu, u periodu neznanja i džahilijeta.

Iako neupućeni, predislamski Arapi osjećali su posebnost redžeba i druga tri sveta mjeseca.

Premda su imali iskrivljenu predodžbu o Allahu, osjećali su da postoje neke granice koje niko ne smije prelaziti.

Jedna od tih granica nalagala je zatišje, u trajanju od 29 ili 30 dana, zatišje u kojem se nije smio čuti zvuk ni željeza ni gvožđa.

U vrijeme džahilijeta, kada bi nastupio mjesec redžeb, džahili bi ostavljali svoje oružje.

Ljudi bi bili sigurni, sigurni bi bili putevi i, sve dok ne bi ovaj mjesec prošao, ljudi se ne bi plašili jedni drugih.

Kako se navodi, čak i predislamski Arapi nisu griješili u svetom mjesecu redžebu.

Kur’an upozorava da se u svetim mjesecima ne griješi, jer je grijeh u njima teži, ali i dobro djelo u svetim mjesecima dobija na težini.

Činjenje dobra, odnosno ispunjavanje Božijih naredbi čuva čovjeka od onog lošeg.

Namaz, kako Kur’an navodi, doista, odvraća od grijeha i svega onoga što je ružno.

Smisao namaza, koji je propisan u mjeseu redžebu, jeste da insana drži dalje od grijeha.

Smisao posta je da očisti njegovo tijelo, a zekata da očisti njegov imetak.

Hadž ima za cilj da podsjeti čovjeka na Dan kada će ostati sam, samo u bijelim ćefinima.

Navedene dužnosti; namaz, post, zekat i hadž, s kelime-i šehadetom čine stubove na kojima počiva islam.

Šehadet insan izgovara jezikom, za vrijeme ramazana posti, ako posjeduje imetak – daje zekat, ako je u mogućnosti obavlja hadž.

Od pet stubova islama jedan je svakodnevan, a taj je naređen na Miradžu u mjesecu redžebu.

Namaz je svakodnevan i u namazu se okreće lice prema Hramu časnom, a promjena okretanja lica prema Hramu časnom, odnosno Mekki, desila se u mjesecu redžebu.

Pored toga što je svetost mjeseca redžeba definisana Kur’anom, navedeni događaji, koji su se desili u ovom mjesecu, daju mu još veći značaj.

O činjenu posebnih ibadeta u mjesecu redžebu, poput dobrovoljnog posta ili namaza, ne postoje vjerodostojni hadisi koji o tome govore.

Lijepo je i pohvalno u danima pred ramazan, u mjesecima redžeb i ša’ban, postiti koji dan kao svojevrsnu pripremu za ramazan, jer je Poslanik, a.s, postio u svakom mjesecu po nekoliko dana, tzv. bijele dane, 13, 14 i 15. dan svakog mjeseca, kao i ponedjeljak i četvrtak.

Premda neki učenjaci osporavaju, dobar dio muslimanskih alima smatra da je za mjesec redžeb vezana i sudbina Nuhovog, a.s., naroda, odnosno spas Nuha, a.s., i jednog dijela njegove porodice od Potopa – Tufana.

Taberi bilježi da se „Nuh, a.s., ukrcao na lađu prvog dana mjeseca redžeba. Postio je cijeli mjesec i vozio se na lađi do Dana ašure. Tada je lađa pristala na brdu Džudijj, pa su taj dan Nuh, a.s., i oni što su bili s njim postili.“

Post je najbolja ljudska odbrana od činjenja grijeha, a kur’anska je opomena da se u svetim mjesecima ne griješi.

Iako je insan sklon grijehu, bolje je grijeh ne uraditi negoli se zbog grijeha kajati ili grijehe dobrim djelima poništavati.

I svaki čovjek će vidjeti, pa makar bilo koliko zehra, svako dobro koje uradi, ali i svako loše djelo koje učini.

A uspjet će oni koji budu imali više dobra negoli grijeha.

 

Allaha molimo da nas na pravi put uputi, dobra djela ukabuli, grijehe nam oprosti, na dobro nas uputi. Amin, ja Rabbel-alemin!

Autor: Amir ef. Sakić